Foto: Sven Gorjanc-Fabić
Making of: Ana Janjatović-Zorica
28.08.2014. RK Zagreb
Making of: Ana Janjatović-Zorica
28.08.2014. RK Zagreb
Nacrt vlaka
Nacrt preuzet iz publikacije: Željeznica Zagreb Samobor 1901. – 1979., Tehnički muzej Zagreb/ Samoborski muzej, Samobor/Zagreb, studeni 1985./siječanj 1986
O vlaku
Srebrna strijela nadimak je koji se koristio za aluminijske vlakove proizvedene 60.-ih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj. Uskotračne Srebrne strijele vozile su prema Samoboru, a širokotračne prema moru. Pruga Zagreb - Samobor puštena je u promet 14. siječnja 1901. godine. Dugi niz godina na toj relaciji vagone su vukle parne lokomotive. Početkom pedesetih godina uvedene su motorne, jer parne nisu mogle biti u pogonu čitav dan. Samo za podizanje tlaka u kotlu trebalo je 2 i po sata, za utovar ugljena se trošilo dosta vremena, a održavanje je bilo skupo. Motorne su pak lokomotive bile iskoristive 21-22 sata, pa je jedna motorna lokomotiva nadomještala gotovo dvije parne. Za potrebe putničkog prijevoza krenulo se u izradu rentabilnijih i jeftinijih tročlankastih motornih vlakova, s lakšim vučnim motorima domaće proizvodnje i manje potrošnje. Vlak nije imao izdvojenu lokomotivu, nego dva nasuprotna pogonska vagona, s jednim slobodnim vagonom između. Na krajnjim postajama strojovođa bi prešao s jednog kraja vlaka na drugi, u upravljačku kabinu suprotnog smjera, što je olakšavalo i ubrzavalo promet. Čelična konstrukcija takvoga vlaka bila bi preteška za vučni motor i most preko Save u Podsusedu, pa je odlučeno da se koriste aluminijske legure proizvedene u Tvornici lakih metala "Boris Kidrič" u Ražinama kraj Šibenika. Prema informacijama iz ove publikacije proizvodnja je započeta 1956. godine u radionici tzv. Gradske željeznice u Zagrebu, poduzeća koje je vodilo prometovanje na pruzi Zagreb-Samobor-Bregana, uz pomoć stručnih radnika iz tvornice „Janko Gredelj“. Na drugom mjestu, u knjizi Historija rada i borbe, navodi se kako su motorni vlakovi za uzani kolosijek Gradske željeznice proizvedeni u Gredelju. Pogon vlaka bio je kombinirani dizel-električni, jer se sva oprema mogla biti domaća. Zato je vlak službeno nazvan "Diesel-elektromotorni aluminijski vlak", skraćeno DEV. Mogao je razviti do 60km/h, bio je dugačak 46,1 m, širok 2,5 m, visine 3,3 m. Imao je 184 sjedišta, 116 stajaćih mjesta, tj. ukupno 300 mjesta za putnike. To je bio i jedan od prvih vlakova u svijetu kojem su glavni nosivi dijelovi bili iz aluminija, te je bio u potpunosti domaći proizvod. Prvi DEV u promet je krenuo 29. travnja 1959. godine, a svečano ga je pustio predsjednik Gradskog Narodnog odbora Većeslav Holjevac. Godine 1961. i 1962. u promet su puštene još dvije Srebrne strijele, DEV II i DEV III. Četvrti DEV napravljen je 1970. godine. Od sredine šezdesetih jača cestovni promet, putnike preuzimaju ZET i Samobotrans, a terete kamioni. Postepeno pada promet vlakom, Gradska željeznica se udružuje sa ZET-om 19. prosinca 1979. godine. Nakon gotovo dva tjedna, 31. prosinca Samoborček se ukida kao nerentabilan. Korištene su informacije iz publikacije: Željeznica Zagreb Samobor 1901. – 1979., Tehnički muzej Zagreb/ Samoborski muzej, Samobor/Zagreb, studeni 1985./siječanj 1986. Što je ostalo od Srebrne strijele? Danas se još jedna kompozicija vlaka nalazi na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu. U sklopu je Muzeja hrvatskih željeznica, a za njezinu obnovu potrebno je najmanje 600.000 kuna. |
Samoborček na Wikipediji
|
Samoborček na blogu Nepoznati Zagreb (fotografije vlaka i ostataka pruge prema Samoboru) |
Samoborček
Iz emisije TV kalendar
"...otfućkal je svoje naš Samoborček..."
Ivo Robić - Nigdar ga više (Krapina 1982); Tomislav Jozić-muzika; Josip Prudeus-tekst
Srebrna strijela na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu, 2012.
TV Loki